Kada spominjemo zimu, čim temperature padnu ispod nule govorimo o značajnoj hladnoći, na -10°C o ekstremnoj, a kako onda nazvati hladnoću koju proživljava oko 500 stanovnika najhladnijeg naseljenog mjesta na svijetu?
Oymyakon se nalazi u Sakha republici u Rusiji, broji oko 500 žitelja. Baš danas najviša dnevna temperatura neće ići ispod -40°C, dok bi jutarnje mogle biti oko -50°C. Za 7 dana vidi se i dramatično zatopljenje, gdje bi najviša dnevna temperatura mogla biti i oko -20°C, što je u usporedbi s trenutnim vremenom dovoljno za “kratke rukave”.
Maksimalna prosječna temperatura početkom siječnja bude -47.2°C, a zatim prema kraju mjeseca zatopli na maksimalan prosjek od -43.9°C. Takve uvjete na Zemlji ima još samo unutrašnjost Antarktike gdje je srednja godišnja temperatura -57°C.
Iako se stanovništvo naviklo na hladnoću znaju koliko je opasna i ne zadržavaju se dugo vani, već obavljaju samo stvari od prijeke potrebe.
Klima je iznimno suha. Godišnje padne u prosjeku tek 53.7 mm oborine, i to uglavnom za kratkog ljeta.
Zasigurno nije prvi na popisu turističkih mjesta koje morate posjetiti, ali ne razmišljaju svi tako. Novozelanđanin Amos Chapple proveo je gore 6 tjedana tijekom siječnja 2013. i 2014. godine kako bi zabilježio ljepotu regije.
Trebalo mu je 7 sati leta avionom od Moskve do Yakutska, glavnog grada regije i najhladnijeg većeg grada na svijetu, prije nego se uputio na dvodnevnu vožnju kroz tundru do Oymyakona.
Prvi udar hladnoće osjetio je u Yakutsku, gdje se temperatura spustila i do -53°C. U takvim uvjetima fotografiranje je bilo moguće samo u posebnim uvjetima. Morao je zadržati dah prije nego snimi fotografiraju, jer zbog prevelike razlike u temperaturi njegovog organizma i okoliša, izdahom je stvarao maglu koja se lijepila za objektiv aparata.
Također i aparatu je bilo teško raditi u ekstremnim uvjetima, stoga ga je znao grijati unutar raskopčane jakne ispod koje je pak imao više slojeva odjeće. Jednom kad se aparat smrznuo to bi bilo sve od fotografiranja toga dana.
Kad se vraćao u toplo, na organizmu je osjetio šok razlike od 70°C, a efekt je bio takav da se onda njegov aparat zamaglio i nije bio u funkciji po nekoliko sati.
Unatoč hladnoći, vrijeme mu je bilo povoljno, u tundri sunčano, a u gradovima maglovito.
A fotografije koje je snimio rijetko se viđaju. Upoznajte Oymyakon – “Pol hladnoće”, kako kaže naslovna fotografija.
Fotografije preuzete s: Accuweather.com
Foto: Amos Chapple
Oymyakon u zoru. S lijeve strane vidi se toplana koja ispušta oblake dima. Kako selo nema uvisina, za snimanje ove fotografije morao se popetina radijskiodašiljač u centru, a radi spretnosti, morao je skinuti rukavice, zbog čega mu se palac smrznuo.
Večer na cesti za Oymyakon na -53°C. Na ovoj temperaturi, ukoliko je motor ugašen, gorivo postaje čvrsta tvar poput masti. Zato vozači za dugih noćnih vožnji spavaju s upaljenim svjetlima i motorima od vozila.
Ovako izgleda jedina trgovina u selu
A ovako benzinska crpka
U centru Yakutska, ovo su pak normalni prizori
U Oymyakonu imaju centaralno grijanje, a toplana im radi na ugljen
Zima je i životinjama pa su staje u kojima borave debelo izolirane
U divljini između Yakutska i Oymyakona možete popiti čaj ili pojesti juhu. Na raspolaganju vam je Cafe Cuba
Tko bi ovdje čekao autobus, čekaonica u Yakutsku
Yakutsk na 53°C ispod nule
Tijekom zime, ispušni plinovi iz automobila i tvornica stvaraju gustu maglu koja traje za najhladnijih dana
Zahod na benzinskoj na cesti prema Oymyakonu. U samom selu također su na otvorenom, jer je tlo prezaleđeno da bi se u njega stavljale cijevi, koje bi pod hladnoćom pucale
